bùfaƚo
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
bùfaƚo m (pl: bùfaƚi)
- bèstia de ƚa fameja de i bovidi
- la so clasifegasion sientifega la xe Bubalus bubalis ( tasonomia)
Siłabasion canbia
- bù | fa | ƚo
Pronunsa canbia
manca ƚa pronuncia; se te vùi, xónteƚa ti
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Giuseppe Boerio, [Dizionario del dialetto veneziano] pàgina 106