Vèneto canbia

 Sostantivo canbia

bauco m (pl. bauchi)

  1. Uno che no'l capise gnente, che l'é insemenìo.

  Siłabasion canbia

ba | ù | co

  Pronunsa canbia

IPA: [ba.ˈu.ko]

  Etimołozia canbia

Dal nome del profeta biblico Abacuc, che neła tradision popołare xe rapresentà come on vecio, e quindi xe deventà simboło deła demensa seniłe, deta anca terexina, che riva in tarda età.

  Sinònemi canbia

Insepà; tandùo

mona, insemenìo, mócoƚo, insocà, cojon, inbornìo, sènpio, svejamacachi.

 Tèrmeni corełai canbia

descantabauchi.

 Alterai canbia

Bauchéto; imbaucà

baucòto.

  Tradusion canbia

Notasion canbia

Traesto fora da Wikipèdia - L'ençiclopedia łìbara e cołaboradiva in łéngua Vèneta "https://vec.wiktionary.org/w/index.php?title=bauco&oldid=37225"