becaro
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
becaro m (pl: becari)
Siłabasion canbia
- be | cà | ro
Pronunsa canbia
IPA: /beˈkaro/
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Derivai canbia
Tradusion canbia
- Védarse: bechèr
Notasion canbia
- Luigi Pajello, [Dizionario vicentino - italiano so Archive.org] pàgina 18