cuèrcio
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
cuèrcio m (pl: cuèrci)
- parte de un contenidor che ƚa serve par sarare el steso contenitore come par exenpio na pegnata o na scatoƚa
- strumènto muxicaƚe che se sona sbatèndoghen doi uno su l'altro
Siłabasion canbia
- cuèr | cio
Pronunsa canbia
IPA: /'kwɛrt͡ʃo/
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Sinònemi canbia
Insepà; tandùo
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Livio Tissot, Dizionario primierotto pàgina 208