meƚon
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
meƚon m (pl: meƚoni)
- fruto grando, ma pì picoƚo de l'anguria, co ƚa polpa naranson che se uxa magnar a fete
Siłabasion canbia
- me | ƚón
Pronunsa canbia
manca ƚa pronuncia; se te vùi, xónteƚa ti
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Giuseppe Boerio, [Dizionario del dialetto veneziano] pàgina 409