pianta
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
pianta f (pl: piante)
- (bioloxia, vec) (botànica, vec) èser vivente che vive ricavando anidride carbonica in canbio de osigeno,e caraterixà dal fato de no poder moverse e comunicare
- tóco del piè che poxa par tèra
- (topografìa, vec) dixegno che riproduxe na strutura o na zona vista dal alto
Siłabasion canbia
- piàn | ta
Pronunsa canbia
IPA: /'pjaŋta/
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tradusion canbia
Tradusion canbia
Tradusion canbia
Notasion canbia
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
pianta m sing (pl: perioƚi)
- un arnese che se dòpera in mecànica o in coxina e che sèrve a meter en lìcuido rento te'n contenidore (tipo en serbatòjo o na bòsa)
Siłabasion canbia
- pe | rió | lo
Pronunsa canbia
manca ƚa pronuncia; se te vùi, xónteƚa ti
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Sinònemi canbia
Insepà; tandùo
Tradusion canbia
- Védarse: inpiria
Notasion canbia
- Luigi Pajello, [Dizionario vicentino - italiano so Archive.org] pàgina 184