piegoraro
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
piegoraro m (pl: piegorari)
- pastor che sleva e rancura ƚe piègore e ƚe cavre. Ghe taja ƚa ƚana, ghe monxe el ƚate e ghin fa formajo.
Siłabasion canbia
- pie | go | rà | ro
Pronunsa canbia
IPA: /pjeɡoˈraro/
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Luigi Pajello, [Dizionario vicentino - italiano so Archive.org] pàgina 186