rumàtego
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
rumàtego m
- spusa che se sente co se verxe un armaron che xe sarà da tanto tenpo
Siłabasion canbia
- ru | mà | te | go
Pronunsa canbia
manca ƚa pronuncia; se te vùi, xónteƚa ti
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Notasion canbia
- manca łe fonte; se te ghene conosi, zóntełe ti.