tòtano
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
tòtano m (pl: tòtani)
- ƚa parte intèrna de ƚa panòcia de formenton 'ndove che xe tacai i grani
- oxèƚo de palùo
- la so clasifegasion sientifega la xe Tringa totanus ( tasonomia)
Siłabasion canbia
- tò | ta | no
Pronunsa canbia
IPA: [ˈtɔ.ta.no]
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tèrmeni corełai canbia
(oxèƚo) tòtano muto, totanon
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Giuseppe Boerio, [Dizionario del dialetto veneziano] pàgina 760
- Ernesto Kosovitz, Dizionario - vocabolario del dialetto triestino pàgina 479