bacan
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
bacan m sing (pl inv)
- rumor de xente drìo parlar anemadamente o drìo barufar.
- putifèrio, pandemònio
- bacanal
- na fama granda, clamore
- omo che ai so xorni el ga fato bacan: omo che ai so xorni el xe sta famoxo
- (primieròt) contadin benestante, paron de stale o vache
Siłabasion canbia
- ba | càn
Pronunsa canbia
IPA: /baˈkaŋ/
Etimołozia canbia
Dal latin Bacchanalia
Derivai canbia
Tradusion canbia
rumore de zente drio parlar animàtamente
Tradusion canbia
Tradusion canbia
fama
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Giuseppe Boerio, [Dizionario del dialetto veneziano] pàgina 53