contadin
Vèneto canbia
Sostantivo canbia
contadin m (pl: contadini)
- parsona che laora i canpi e tira su i prodoti de ƚa tèra e che sleva ƚe bestie che'l ga in staƚa o 'nte 'l punaro o 'nte ƚa conejara.
Siłabasion canbia
- con | ta | dìn
Pronunsa canbia
IPA: /koŋta'diŋ/
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tradusion canbia
Notasion canbia
- Luigi Pajello, [Dizionario vicentino - italiano so Archive.org] pàgina 57