papà
Itaƚian canbia
Sostantivo canbia
papà m inv (pl: papà)
papà | singoƚare | pluraƚe |
---|---|---|
maschiƚe | papà | papà |
feminiƚe | mamma | mamme |
Siłabasion canbia
- pa | pà
Pronunsa canbia
IPA: /pa'pa/
Etimołozia canbia
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Notasion canbia
- Edision on-line de, Il Sabatini Coletti (ospità so "www.corriere.it")
- Treccani, galepin (edision online so treccani.it)